Baltičko more s istoka: Kalinjingrad, Nida i Klaipeda je napisao Jens Skovgaard Andersen.
Mala Rusija na Baltičko more
Odmah s druge strane vode nalazi se 'Mala Rusija'. Grad Kalinjingrad s Baltičkim morem i okolna regija u mnogočemu su minijaturna verzija ogromne zemlje kojoj pripada. Regija je izolirana od ostatka Rusija između Poljska og Litva, ali Rusija se i dalje osjeća posvuda - ne najmanje na graničnom prijelazu.
Trebalo je vremena i puno se razgovaralo telefonom s pretpostavljenima, prije nego što sam iza zatvorenog prozora začuo poznati i željeni zvuk marke, koji je glasno i definitivno signalizirao da sam, napokon, sada dobrodošao unutra Rusija.
Kalinjingrad / Königsberg - priča slijedi
Stoljećima se Kalinjingrad zvao Königsberg i bio je dio Istočne Pruske, a grad nije zaboravio svoju njemačku prošlost. Katedrala usred grada i danas se zove Königsberg katedrala, a tu je njemački filozof Immanuel Kant živio, filozofirao i umro, a pokopan je u katedrali.
Danas se katedrala uglavnom koristi za koncerte na orguljama i druge događaje, a okolni pruski grad je više-manje izravnan s ratnim tlom i povijesnim preokretima.
Ali povijest je još uvijek tu, a putovanje okolo je fascinantan dio Europe. Mješavina ruske sadašnjosti i njemačke prošlosti izvrsno djeluje, a također i lokalna gastronomija to u velikoj mjeri odražava.
Kalinjingrad je bio zatvoreno područje za sve strane do prije nekoliko godina, kada je grad bio i dom je Ruske baltičke flote s podmornicama i drugim brodovima, pa je stoga bio bezizlazan za sve bez posebnog dopuštenja.
Uz rijeku usred grada, brodovi su u nizu, a zatvaranje je zamijenio muzej na otvorenom s pristupom nekoliko povijesnih plovila - uz naknadu, naravno.
Budući da sam već imao vizu za Rusiju s prethodnog putovanja, nisam mogao podnijeti iskušenje da posjetim malu eksklavu u kutu Baltičkog mora, a manje je značilo da je bilo kasno u godini i prilično hladno.
Kao da je hladnoća u Rusiji malo hladnija, a zanimljivo je da su svi javni termometri na benzinskim postajama očito bili postavljeni da pokazuju pogrešnu temperaturu; svi su pokazivali konstantnih minus dva stupnja oko sata, iako je bilo očito hladnije od toga.
Bilo je vrlo jasno da Kalinjingrad ne očekuje posjete turista u hladnim mjesecima, a nekoliko gradskih znamenitosti zimi je bilo zatvoreno. Međutim, muzej jantara bio je otvoren i zapravo je bio zanimljiviji nego što sam mislio.
Sam grad je dovoljno zanimljiv za lutanje i većinu sam ga vidio pješice. Pomaže vam što ste priču pročitali unaprijed - ili to usput - jer često morate zamisliti kako je to nekada izgledalo u bombardiranom gradu Königsbergu, koji je postao današnji Kalinjingrad.
Hladni rat može biti stvar prošlosti, ali ako posjetite Kalinjingrad zimi, čini se da je nešto manje udaljen nego inače.
Kuršanska ražnja - pustinja s Baltičkim morem s obje strane
Sjeverno od Kalinjingrada nalazi se dugačak, uski komad zemlje zvan 'Kuršanska ražnja. Morske alge podijeljene su između Rusije i Litve, a otprilike u sredini je granični prijelaz, koji prelazim s desetak drugih u malom minibusu koji ide prema Klaipedi i Palangi dalje uz baltičku obalu.
Uobičajena granična birokracija sveukupno traje mali sat, a onda je gotovo računati u rubljama, a vrijeme u euro.
Prvo zaustavljanje nakon granice s litvanske strane je u primorskom ljetovalištu Nida. Ili, to jest, vozač je zapravo zaboravio da imam samo kartu za Nidu i da ću tamo sići, a on je nastavio pored izlaza.
Srećom, vladala je jaka atmosfera za predah za pušenje, a na sljedećem odmorištu pušači su smjeli utažiti poriv, a meni je bilo dopušteno sići i prošetati prema primorskom odmaralištu.
Nida je utoliko ljetna destinacija. Praktično je sve bilo zatvoreno za zimu, a brojne vikendice i odmarališta bila su mirna i nenaseljena. Međutim, to me nije sputavalo, a prvi plan bio je prošetati se područjem prirode zaštićenim od UNESCO-a oko gradića.
Park prirode sastoji se od ugodne šume s mahovinom koja apsorbira zvuk posvuda u šumskom dnu, a s druge strane šume uzdizale su se ogromne pješčane dine koje su radoznale prevlake podsjećale na Saharu - samo bez vrućine ...
Krajolik je prekrasan i lako je razumjeti zašto mnogi Nijemci, zajedno s Poljacima, Rusima i Litavcima ljetuju ovdje na Baltičkom moru. Uski prevlaka znači da s obje strane postoje plaža i voda, a posebno na strani Baltičkog mora ima impresivno lijepe plaže.
Tamo gdje sam išao, prema karti, trebala je biti nudistička plaža, ali to se nije vidjelo; bio sam samo kilometrima uokolo i nosio sam puno odjeće.
U daljini sam osjetio kako par zrači psa, a kad smo se sreli dalje na plaži, pas je očito bio iznenađen i susretom drugih živih bića na plaži. Međutim, brzo smo se navikli na međusobno prisustvo.
U Nidi je njemački autor Thomas Mann imao svoju vikendicu i to je jedna od rijetkih stvarnih atrakcija na tom području, koje se inače sastoji od šume, plaže i vode.
Međutim, bio sam toliko nerazborit da sam u nedjelju došao u grad, a onda je i Mannova kuća zatvorena. Umjesto toga, prošetao sam natrag do malog središta grada, odakle autobus vozi jednom na sat i gdje sam primijetio da postoji jedan kafić koji je zaboravio na zimu ostati zatvoren.
Ispostavilo se da su tu živjeli svi gradski doseljenici. Ovdje su se djeca mogla igrati u zatvorenom, gdje se moglo čitati domaće zadaće i gdje se moglo držati za ruke ispod stola. A onda su imali jako dobru vruću rundu 'juhe dana'. Trebalo je.
Cool Klaipeda - baltička ugodnost uz Baltičko more
Autobus je bio gotovo prazan, tako da je bilo samo pitanje izležavanja i uživanja u vrućini i wifiju na putu prema sjeveru prema trećem najvećem gradu Litve, Klaipedi. Na kraju rta cesta slijepo završava i morate se malim trajektom prebaciti preko vode do same Klaipede.
Razgovaraju o gradnji mosta preko uske uličice, ali onog dana kad sam bio tamo, barem je povremeno bilo dosta trajekta.
Klaipeda je ulaz na dugačke pješčane plaže, a grad se nalazi kao neovisno odredište. Mnogi mladi Litvanci koji sreću traže po Europi odabiru Klaipedu kad se vrate u domovinu. Mogu to razumjeti.
Grad ima ugodno malo gradsko središte s kamenim ulicama i nizom atmosferskih pubova, a sve više ih dolazi.
Stigao sam baš kad su se u starom gradu upalila božićna svjetla i to je cijelu stvar samo učinilo čarobnijom. Klaipeda nema problema privući ljude u grad ljeti kada plaže uz Baltičko more zahtijevaju velike i male, a posljednjih godina trude se privući ljude i tijekom mračnih mjeseci.
Stoga sada postoje i božićna tržnica, festival svijeća i druga kulturna događanja u gradu u kojem je tek nedavno postalo moderno izlaziti i zabavljati se s obitelji.
U gradu vlada atmosfera novih dobrih ideja, a nekoliko mjesta već privlači pažnju zbog dobre domaće hrane, dobrih pljeskavica i ne manje važno zaista dobrog piva.
Najveća litvanska pivovara Švyturys na mnogo je načina jedan od gradskih svjetionika - 'švyturys' na svjetskom jeziku znači svjetionik - a pivovara nudi i obilaske s vodičem i mogućnost punjenja goriva za prikupljanje piva.
U gradu postoje i druge pivovare, a posjet hamburgeru i mikropivovari DOCK savršen je način za upoznavanje nove moderne Klaipede. Britanski nadahnuti pubovi Portobello i Nese također imaju puno lokalnog piva pa vam ništa drugo ne treba.
Općenito dobivate puno za svoj novac Litva, i nema sumnje da je Klaipeda odredište na putu prema gore, tako da će razvoj biti uzbudljivo pratiti.
Baltičko more je u povijesti imalo golem značaj za Dansku i još uvijek ima. A uokolo je puno malih dragulja koje ne uvijek otkrijemo kad ostanemo na svojoj strani vode.
oboje Kalinjingrad, Kuršanska pljuvačka i Klaipeda imaju mnogo toga za ponuditi i vrlo su povoljno smješteni poput bisera na ribarskoj liniji uz istočnu obalu Baltičkog mora.
Više o putovanju u Litvi pogledajte ovdje
Napokon, preuzmite i uvjerite se sami - ovo se preporučuje.
